Paju Kanižaja susreli su 27. svibnja učenici 7. i 8. razreda, pročitao im je brojne svoje pjesme i Zapise odraslog limača koje toplo preporučamo.

I pjesniku je bilo zanimljivo u našoj školi, svidjeli su mu se likovni radovi i zmajevi u školskoj knjižnici kojoj je poklonio zbirku pjesama, a i našoj Lauri je poklonio knjigu s posebnom posvetom.

Hvala mu na nezaboravnom susretu!

BIOGRAFIJA

Pajo (Pavao) Kanižaj rodio se u podravskom selu Đelekovcu pored Koprivnice 22. srpnja 1939. Đelekovec mu je rodno selo, a Koprivnica rodni grad u kojem je živio od pete godine i završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje sada živi.

Bio je glavni urednik satiričko-humorističkih časopisa Paradoks, Paradoksi i Žalac, te je uređivao humor u Studentskom listu (Semafor), Vjesniku i Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji (i kad se zvala Televizija Zagreb) uređivao je zabavne emisije, humorističke i serije za djecu. Bio je i urednik umjetničkog programa.

Dobitnik je mnogih domaćih nagrada za humorističko-satiričko stvaralaštvo (Zlatno Kerempuhovo pero, Zlatna sirena) kao i prve nagrade na Međunarodnom festivalu humora u Italiji. U Tokiju je dobio nagradu za haiku.

Na Prvoj (i jedinoj) smotri poslijeratne kajkavske lirike Samobor-71 nagrađen je Zlatnom lirom. Mnogo pjesama mu je uglazbljeno, a neke su i nagrađivane (Vužgi, Hrvatski kraj, Moja domovina, Beat na moru).

U Koprivnici je 2006. dobio nagradu za životno djelo.

Na početku satiričke karijere dobio je za jednu humoresku vrlo prestižnu nagradu – 4 mjeseca!

BIBLIOGRAFIJA

Knjige za djecu i omladinu:

Bila jednom jedna plava, 1970. (nagrada Ivana Brlić Mažuranić)

Prsluk pucam, 1976.

Šarabara, 1976.

Zeleni brkovi, 1986.

Zdrprmapan, 1990.

3čave pjesme, 1993. (nagrada Grigor Vitez – 6 izdanja)

Čudo u djetetu, 2002. (pjesme)

Zapisi odraslog limača, 1978. (roman za djecu  i omladinu – 8 izdanja)

Kad sam bio odrastao, 1983.

Ta divna čudovišta, 1988.

Druge i treće priče, 1995. (priče)

Prozor u prozu, 2003.

Vegetarián mäsojed, 2006. (izbor proze na slovačkom)

Knjige za odrasle:

Na golom otoku, 1967. (satiričke priče i aforizmi)

Jedi bližnjega svoga, 1970. (aforizmi) 

Kralju Tomislavu, 1971. (kajkavske pjesme)

Naprijed u rikverc, 1988. (aforizmi)

Jedna stvar na P., 1988. (pjesme)

Fris deinen Nachsten, 1989. (aforizmi na njemačkom)

Srhovi, 1995. (haiku pjesme)

I onda neš pil, 1995. (kajkavske pjesme) 

Grebigrami, 1997. (epigrami)

Autobiografia aforizmy inezmy,1999. (izbor iz stvaralaštva za odrasle i djecu na hrvatskom i slovačkom)

Prometej s Golog otoka, 2005. (humoristično-satirička proza)

Čuvajte mi mjesečinu, 2005. (satirički zapisi)

Osmjesi i podsmjehavanja, 2007. (izbor pjesama)

Napisao je stihove za četrdeset pet slikovnica, mnoge kazališne predstave, radijske i televizijske emisije i  dva cjelovečernja filma.

Kao dramski pisac napisao je nekoliko kazališnih (E moj Gorane, Prvi cvjetni rat, Minica, Šarabara, Djevojčica i neman – prema  priči Ivane Brlić Mažuranić)),  televizijskih (E moj Gorane, Guske koje nisu spasile Rim) i desetak radio-drama za djecu i radio-komedija od kojih su neke i nagrađivane.

Napisao je i scenarij za cjelovečernji film prema romanu Ivane Brlić Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

Humoristički i satirički tekstovi prevođeni su mu na njemački, talijanski, ruski, poljski, češki, mađarski, bugarski, albanski, slovenski, makedonski i ponajviše slovački jezik.

Od 1990. godine u rubrikama pod naslovom Dva jaja Paje Knižaja objavljuje epigrame u Studiju, Vjesniku, Večernjem listu i Areni, a posljednjih pet godina u Varaždinskim vijestima.

preuzeto sa stranica Društva hrvatskih književnika

aforizam (grč. ἀφορıσμός: kratka izreka, definicija), izreka koja se jezgrovitim, poentiranim oblikom izdvaja iz proznog teksta u kojem se pojavljuje. Nefikcionalnost ju razlikuje od vica i anegdote, prozni značaj od gnome i epigrama, izlučenost iz cjeline od filozofske teze, a individualno autorstvo od poslovica i krilatica. U aforizmu se misao, uvid, sud ili stav obično formuliraju u obliku antiteze, paradoksa, hiperbole, igre riječima, aluzije ili kakva obrata.

satira (prema lat. satura: puna), književno djelo u kojem se napada pojedinac ili zajednica, kakva mana, karakterna osobina, uvjerenje i sl. Predmet napada podvrgava se ismijavanju, ironiziranju, osudi i prijeziru, bilo da je riječ o pojedincu bilo o kolektivu.