2015-03-13 14:28:00

Dani hrvatskoga jezika
 
U četvrtak 12. ožujka i ove smo godine obilježili Dane hrvatskoga jezika kratkim priredbama u oba turnusa. Tako ste mogli čuti literarne radove i izvedbe naših učenika koji su ove godine predstavljali našu školu na LiDraNu.

Priredbu su vodili Luka Jurič i Josip Kuna, a u programu su sudjelovali učenici: Katarina Harjaček, Katarina Rak, Dario Marinović, Mario Buković, Stella Draženović, Ana Ištuk, Ian Bučar, Ana Lerotić i Josip Banić.

  Priručnici hrvatskoga jezika - posjeti izložbu u školskoj knjižnici!   Dani hrvatskoga jezika održavaju se svake godine od 11. do 17. ožujka još od 1991. godine. Tih dana se svake godine mnogim javnim priredbama nastoji očuvati i osnažiti kulturu hrvatskoga jezika.

Hrvatski je jezik stoljećima u našoj povijesti bio simbol borbe za opstojnost i hrvatski identitet na ovim prostorima.

Razdoblje od 11. do 17. ožujka je zapravo odabrano kao spomen na važan dokument - Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika     Taj dokument  su 1967. godine potpisale sve kulturne ustanove u Hrvatskoj i mnogi znameniti pojedinci s namjerom da hrvatski jezik ostane služben na prostoru Hrvatske. 

Ove godine, podsjetili smo se na presudnu ulogu narječja u povijesnom razvitku i očuvanju hrvatskog jezika.

Čakavskim narječjem započinje i  hrvatska pismenost kao i pisana književnost. Zatim sve važniju ulogu preuzima i kajkavsko narječje. Juraj Habdelić, po kojem je i naša škola dobila ime, smatra se ocem kajkavske književnosti, a napisao je i prvi kajkavski rječnik. Kajkavski jezik je ove godine dobio status književnog jezika. Za štokavsko narječje vezana je cjelokupna  baština dubrovačke književnosti od 16. st. kao i mnoga stara djela iz 18. st.

I danas su živa sva tri hrvatska narječja. Njima se i govori i piše i pjeva. Takva živa narječja danas su iznimka i posebnost u Europi i zato su zaštićeni dio svjetske nematerijalne baštine.

 

Novi portal Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojim se zagovara hrvatsko nazivlje umjesto tuđica

 

Učenici šestih razreda, učeći o aoristu i imperfektu, ispjevali su zanimljive pjesme u kojima su tim zaboravljenim glagolskim oblicima udahnuli suvremenost.                  

         Nogomet   Igrah s prijateljima nogomet. Gubljasmo dosta, a htjedosmo izjednačiti. Rekoh prijateljima: Moramo pobijediti! I pobijedismo - uz veliki trud i muku. Bijasmo tako ponosni! No, stigoh kući sav prljav i znojan te, dok me nitko još nije vidio, brže pobjegoh pod tuš.                             Leon Terseglav, 6.a           Zaigrani       Ja s prijateljem u igraonici bijah i jako se zaigrasmo, na vrijeme zaboravismo dok nas na kraju gotovo ne istjeraše.   A onda u park krenusmo pa tamo nogomet igrasmo kad odjednom shvatismo da je mrak te se konačno rastadosmo i svojim kućama pođosmo.                                       Luka Škof, 6.a              Majka   Ja malen bijah sam u kući , kad odjednom netko zazvoni.   Ja se prepadoh i brzo se sakrih ispod ormara. No, kad shvatih tko je, brzo mi se na obraze vratiše boje.   Ipak to bijaše moja draga majka. Zagrlih je čvrsto i htijah joj to reći, al´ ugledah poklone i prepustih se sreći.   I danas kad netko zazvoni, Ja pomislim: To je sigurno ona. I sjetim se kako se bez nje uplaših i  običnog zvona.                                                              Dominik Petrović, 6.b         Čudesa mora   Gledah u more, razmišljah o morskim čudesima…   Promatrah valove, ribe, dupine, divih se morskim dubinama…   Zamišljah kako uskočih u podmornicu i putovah morskim dubinama…   A onda odjednom – ugledah nju i njene oči – čudesa mora!                                  Stjepan Banić Gregurek, 6.a             Od dana   Od dana kad je vidjeh, zaljubih se i gledah ju po cijele dane…   Na kraju skupih hrabrost, ali ona pričaše s prijateljicama…   Ohrabrih se i drugi put, ali ona žurno prepisivaše zadaću.   I na kraju je nađoh samu jednom na putu do škole i pozvah je van.   Otada se nastavismo sretno družiti po cijele dane…                            Ivan Kordić, 6.a           Prijatelji   Stihog ja na igralište, a igralište prepuno djece.   Ja pogledah njih - oni pogledaše mene… i mi se upoznasmo.   Ja šutnuh loptu, šutne je i on, i nogomet zaigrasmo.   Ja zabih gol pa zabiše i oni, i svi se dobro zabavismo.   A onda pade mrak pa kući zajedno pođosmo i prijatelji postadosmo.                        Matija Halilić, 6.a

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica