Čovjek je čovjek po jeziku

Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećaje, jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka, u jeziku će nas naslijediti naši potomci. Jezik je najdragocjenija tekovina čovječanstva, ali kako je čovječanstvo u stvarnosti mozaik naroda s vlastitim povijestima i kulturama, tako je i ljudski jezik predstavljen u stvarnosti mozaikom narodnih jezika. Zato je svakomu narodu njegov jezik svetinja. I pojedincu je materinski jezik svetinja, on mu je kao pupčana vrpca koja ga povezuje s vlastitim narodom. Možemo reći da je materinski jezik čovjekovu duhu domovina, gdje god čovjek živio, na domaćem tlu ili u tuđini.

Dalibor Brozović, Deset teza o hrvatskome jeziku, Šibenik, 1971.

Franka Lučan iz 8.d predstavljala je našu školu  na županijskoj razini literarnim radom Boje moje domovine.   

Danijel Cimberlin iz 7.b kazivao je Pjesmu mrtvog pjesnika Dobriše Cesarića, a Lana Mijatović iz 7.a  pjesmu Povratak Dobriše Cesarića.

Mlade snage naše škole predstavljala je Nika Jukić iz 3.c kazivanjem pjesme Breza Zlate Kolarić Kišur, a Ema Cimberlin iz 5.a kazivala je Pjesmu za svu djecu svijeta Grigora Viteza.

Lea Kosanović iz 7.b predstavila se monologom Iz dnevnika jedne mame.

Dramska skupina pokazala je  konačno i nama svoju predstavu Posljednja obala kojom su nas tako dostojno zastupali na županijskom LiDraNu.

Na gradskoj razini LiDraNa predstavljali su nas i radovi: Ljubav na prvi korak Anje Karas, Sloboda Ane Hajduković i U ritmu prirode Frana Milolože.