2021-01-27 08:38:00

Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti

Dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti obilježavamo 27. siječnja. Međunarodni je to dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata.

Na taj je dan 1945. godine Crvena armija oslobodila sedam tisuća petsto zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Poljskoj.

Izvorno, riječ holokaust označava žrtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela životinja. Danas je međutim u cijelom svijetu ta riječ uobičajno ime za genocid nad Židovima, ali u širem značenju i sustavno istrebljivanje drugih grupa za vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj. 

Iako su Židovi bili primarne žrtve, osim njih stradalo je pola milijuna Roma, dvjesto pedeset tisuća mentalno i fizički hendikepiranih građana Njemačke, te politički neistomišljenici.

Među milijunima ubijenih čija su imena odavno iščeznula iz sjećanja živih, neka su ostala svijetliti kao podsjetnik na tu tragediju. Jedno od tih imena je Anna Frank. Ta trinaestogodišnja djevojčica, vesela i brbljava učenica, sasvim slična vama, dvije je godine sa svojom obitelji živjela u tajnom stanu ne bi li izbjegla smrt koja ju je kao Židovku čekala. Sve to vrijeme pisala je dnevnik. Ana nije preživjela. No njen dnevnik ostao je kao svjedočanstvo patnje i žrtve židovskog naroda, ali i neslomljive volje jedne djevojčice da živi svoj mladenački život. Anna Frank simbol je borbe ne samo protiv nacizma, nego i protiv nečovječnosti u svakom obliku. Pisala je o životu, ljubavi, dobroti, a i u najtežim trenucima nije izgubila pozitivan i optimističan duh.

Prisjećamo se citata i riječi koje ne blijede, štoviše kako vrijeme prolazi zvuče sve snažnije i mudrije. Riječi protiv kojih svako zlo gubi bitku.

Kako je divno to da nitko ne mora čekati ni trenutak da bi počeo svijet činiti boljim.
Samo je jedno pravilo koje trebaš zapamtiti: smij se svemu i zaboravi sve ostale! Zvuči egoistično, ali to je zapravo jedini lijek protiv samosažalijevanja.
Zbilja je čudo da nisam odustala od svih svojih ideala jer se čine tako apsurdnima i nemogućima za ostvariti. Ipak, ne odustajem od njih jer, unatoč svemu, i dalje vjerujem da su ljudi dobri.
Uspomene mi znače više od haljina.
Veličina čovjeka ne leži u bogatstvu i moći, nego u karakteru i dobroti. Ljudi su samo ljudi, i svi ljudi imaju mane i nedostatke, ali svi se mi rodimo dobri.
Shvatila sam da ljepota uvijek negdje postoji – u prirodi, zrakama sunca, slobodi, u tebi samom; to ti sve može pomoći.
Roditelji mogu dati dobar savjet ili usmjeriti dijete na pravi put, ali konačno formiranje nečijeg karaktera leži u njegovim vlastitim rukama.
Svatko tko je sretan, činit će i druge sretnima.
 Na duge staze, najoštrije oružje od svih jest dobra i nježna duša.
 Tamo gdje postoji nada, postoji i život. Ona nas puni svježom hrabrošću i ponovno nas čini jakima. Svi živimo sa željom da budemo sretni. Naši životi su svi različiti, a opet isti.  Možeš biti usamljena čak i onda kada te mnogi ljudi vole, ako nikome nisi jedna i jedina. Sreća se zaslužuje čineći dobro i radeći, ne spekulirajući i ljenčareći. Lijenost možda jest privlačna, ali samo rad pruža istinsko zadovoljstvo. Sjeti se sve ljepote koja je oko tebe i budi sretan!

Temom holokausta i prijateljstva dvojice dječaka bavi se roman Dječak u prugastoj pidžami irskog pisca Johna Boynea, a odličan prikaz knjige možete pročitati u Magazinu Gradske knjižnice Rijeka. Po romanu je snimljen i višestruko nagrađen istoimeni film u režiji Marka Hermana.


Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica